Penjačice..

klematis



Clematis
(Klematis) je česta penjačica u našim vrtovima. Kao i većina drugih
penjačica zahtijeva rez. Međutim, da bi cvao, potrebno je znati kada ga
treba orezati. Postoje tri grupe klematisa koje se razlikuju po vremenu
cvatnje, pa to treba uzeti u obzir prilikom orezivanja.


Klematis
prve grupe cvate u proljeće. Prve godine nakon sadnje nije ga potrebno
orezivati, tek u kasnijim godinama možete ga prorijediti. Budući da se
cvjetni pupoljci nalaze u pazušcima listova već u kasno ljeto i jesen
prethodne godine, ponovni rez u zimi mogao bi uništiti sve cvjetove.
Skraćujte samo starije biljke koje su postale prevelike. Prorijedite
izboje kako bi i najzgusnutiji dijelovi dobili svijetla. Odumrle
dijelove biljke potpuno uklonite.
Klematis grupa II

U ovu
grupu spadaju prije svega hibridi s velikim cvjetovima. Cvijetaju u
svibnju na kratkim izbojima formiranim prethodne godine. Cvatu ponovno u
kolovozu na dugim izbojima. Kultivari iz ove grupe orezuju se zimi tako
da se skrati polovica svih izboja za trećinu, a kako biste sačuvali što
više izboja od prošlog ljeta.
Klematis grupa III

Ovoj grupi
pripadaju biljke koje cvatu u kasno ljeto, od lipnja do rujna na dugim
izbojima koji narastu u istoj godini. Za uspješnu cvatnju potreban je
radikalni zimski rez. Svake godine u studenom i prosincu šišaju se svi
izboji na visinu od 30 cm. Kod starijih biljaka ostavljaju se izboji
dugački oko 50 cm, kao i kod ostalih kultivara rez napravite iznad
snažnoga pupa.
Kako se služiti škarama ?!

Prije svega
izaberite dobro naoštrene škare kako bi rez bio gladak, te kako ne bi
došlo do gnječenja stabljike. Rez mora biti kos, malo iznad snažnoga
pupa.

Ukras kuće Lozica i Bršljan


Želite
li neugledni zid svoje kuće, vikendice, vrtne kućice ili sjenicu u
relativno kratkom roku prekriti zelenim ogrtačem, tada svakako
razmislite o sadnji lozice ili bršljana. Ove dvije biljke u kratkom
vremenskom periodu prekrit će željenu površinu prekrasnim zelenim
listovima i od neuglednog zida ili skromne sjenice stvoriti oazu
zelenila
Hedrea ( Bršljan )


Hedrea (Bršljan) je biljka iz
porodice Araliaceae u koju spada 9 – 11 vrsta trajno zelenih penjačica
koje se same učvršćuju na podlogu po kojoj se penju. Na stabljici se
nalaze naizmjenični zeleni ili atraktivno šareni listovi koji mogu biti
cjeloviti ili s 3 – 5 ureza. Bršljani se jako razlikuju po veličini i
brzini rasta te prilikom kupovine i sadnje treba birati vrste koje će
odgovarati potrebama mjesta na koje ga mislimo posaditi. Idealni su kao
pozadina za ostale biljke ili za pokrivanje zidova. Šarenolisni bršljani
dobri su za oživljavanje tamnih kuteva u vrtu. Gustorastući bršljani su
izvrsni pokrivači tla koji uspijevaju čak i na suhim sjenovitim
mjestima. Njihovi plodovi, crne, ponekad žute ili narančaste bobe,
promjera 4 – 7 mm, koje dozrijevaju na biljkama ujesen, dobra su hrana
za ptice. Od izvorne vrste Hedera helix proizašli su mnogi razni oblici i
kultivari, od kojih se mnogi uzgajaju kao lako uzgojive vrste kućnih
biljaka, prikladne za uzgoj u visećim košarama.

Bršljani koji
rastu na otvorenom mogu rasti na gotovo svim vrstama tla, ali će svakako
bolje rasti u plodnoj, humusom bogatoj, po mogućnosti alkalnoj, vlažnoj
i dobro dreniranoj zemlji. Bršljani sa zelenim listovima mogu rasti u
sjeni, dok vrste sa šarenim listovima traže više svjetlosti i zaklon od
hladnih vjetrova. Neki bršljani, a posebno oni šarenolisni mogu
pretrpjeti oštećenja za vrijeme jakih zima, ali se obično oporave u
proljeće. Kako bi ubrzali rast i grananje bršljana, mlade izboje treba
poleći i pričvrstiti uz zemlju gdje će vrlo brzo doći do rasta postranih
izboja. Bršljan koji je posađen uz zid kuće neće oštetiti čvrsto
zidanje ciglom, ali može izbaciti slabiju žbuku ili oštetiti boju na
zidu. Bršljani su isto tako vrlo zahvalne biljke za uzgoj uz žičane
forme. Od njihove bujne zelene mase mogu se oblikovati zelene skulpture,
tzv. topiarii jer se bršljan može orezivati u bilo koje doba godine.

Bršljani
se razmnožavaju u ljeto pomoću poluzrelih mladica novog rasta ako
želimo dobiti biljke puzavog rasta, a ako za razmnožavanje upotrijebimo
stariji izdanak dobit ćemo biljku više grmastog tipa rasta. Bršljani su
osjetljivi na crvenog pauka, štitaste i biljne uši i na gljivičnu
pjegavost listova. Svi dijelovi biljke mogu izazvati ozbiljne probleme
ukoliko se progutaju, a dodir s biljnim sokom može izazvati alergijsku
reakciju ili nadražiti kožu.

Vrste pogodne za uzgoj uz zidove

Hedera azorica – žilava penjačica svjetlozelenih listova. Naraste do 6 m u dužinu.

Hedera colchica – ovisno o varijetetu ima zelene ili šarene listove i naraste 5 – 10 m u dužinu.

Hedera helix – mnogobrojni varijeteti zelenih ili šarenih listova. Narastu od 2 – 10 m u dužinu.


Parthenocissus
(Lozica) je biljka iz porodice Vitaceae u koju spada i vinova loza. To
je listopadna penjačica koja se sama penje uz podlogu pomoću vitica ili
češće pomoću prianjalki nalik na male diskove koji se nalaze na vrhovima
vitica. Uzgaja se zbog dekorativnih listova zelene boje koji su često
jarko obojeni ujesen. Cvjetovi su sitni i neugledni, a nakon oplodnje iz
njih se razvijaju tamnoplave ili crne bobe promjera do 8 mm koje mogu
izazvati blage probavne smetnje ako ih se proguta.

Sve vrste
lozica (ima ih oko 10) dobro će rasti u plodnoj, dobro dreniranoj zemlji
u sjeni ili na suncu. Vrlo su bujnog rasta i narastu 10 – 20 m u
dužinu. Razmnožavaju se sijanjem sjemena u hladnom klijalištu ujesen, a
mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica ljeti ili pomoću odrvenjelih
reznica ujesen. Sve vrste lozica otporne su na hladnoću, biljne bolesti
i štetnike.

Najčešće uzgajane vrste

Parthenocissus
henryana – drvenasta penjačica s dlanasto razdijeljenim tamno zelenim
listovima i bijelo obrubljenim lisnim žilama. Listovi ujesen poprime
svjetlocrvenu boju. Naraste u dužinu do 10 m.

Parthenocissus
quinquefolia – žilava penjačica s dlanasto podijeljenim listovima zelene
boje koja ujesen pređe u dugotrajnu, briljantno crvenu boju. Naraste do
15 m u dužinu.

Parthenocissus thomsonii – drvenasta penjačica s
dlanasto podijeljenim listovima tamno zelene boje koji su crvenkasto
purpurni u mladosti, purpurnozeleni ljeti i svjetlocrveni ujesen.
Naraste do 10 m u dužinu.

Parthenocissus tricuspidata – žilava
drvenasta penjačica s različito oblikovanim listovima koji su na tri
dijela duboko urezani ili na tri plojke podijeljeni, veličine do 20 cm,
zelene boje koja prelazi u briljantno crvenu do purpurnu ujesen. Naraste
do 20 m u dužinu.

Penjačica ''Don Žuan''

Cvet kadifa crven, krupan i ispunjen, obično u grupama.
Jedna od najpoznatijih penjačica, cveta tokom cele sezone, visine 200-300cm.